Login

Bespelenaštvo - kako početi?

Bespelenaštvo – kako početi?

Prvi korak je uvijek promatranje, ali se trajanje razlikuje po dobnoj skupini odnosno po razini pokretnosti dijeta Cilj promatranja je uštimavanje vaše intuicije, razvijanje osjećaja o situacijama i intervalima u kojima beba obično vrši nuždu, te uočavanje pokreta ili zvukova koje beba radi neposredno prije ili dok vrši nuždu. Te pokrete i zvukove obično nazivamo signali.

Ovisno o starosti bebice, trajanje promatranja će se mijenjati, pa će tako za najmanje bebice do 4-5 mjeseci starosti biti dovoljno oko pola sata dnevno kroz 2 tjedna, za bebice do otprilike 11 mjeseci starosti će biti potrebno oko 1-2h dnevno kroz 1 tjedan, a za one još starije planirajte 2 cijela dana kada će dijete biti bez pelena. Dobne granice koje navodim ovdje su okvirne te vezane uz veličinu mjehura, stupanj mobilnosti te sposobnosti komunikacije bebe. U toku promatranja neka dijete bude golo, a vi u potpunosti posvećeni dijetetu.

Uvođenje signala. Kada beba u toku promatranja vrši nuždu, obavezno kažite ono što će postati vaš signal. Svaki put kada obavi nuždu recite vaš signal. Mi smo, na primjer, koristili “psssss” za pišanje i gunđanje za kakanje, a kasnije, kada je malena počela govoriti prve riječi smo uveli „kaka“ (za oboje). Važno je da svaki put kažete signal svaki puta kada bebica piški ili kaka, kako bi naučila povezivati aktivnost  sa tim signalom. Točnije, bebica će tako naučiti da kada čuje taj signal svijesno aktivira mišiće koji su joj potrebni da je piškila i kakala. Taj signal ćete koristit nakon faze promatranja, kada budete nudili tutu (wc, lavandin, zalijevat cvijeće..).

Što promatrati?

Promotrite slijedeće: da li vaše dijete prije ili u toku vršenja nužde ponavlja neku gestu, zvuk ili seriju gesti i zvukova? Da li možda prekine aktivnost koju je do tada radilo? Skrene pogled? Ukoliko prepoznate neki uzorak ponašanje koji se ponavlja kada beba vrši nužde otkrili ste „signal“ na temelju kojeg ćete znati kada ponudite tutu. Neke bebe ne signaliziraju očito ili uopće, a one koje signaliziraju s vremenom znaju ili promijeniti signal ili povremeno prestati signalizirati. To je sve potpuno normalno i upravo zbog toga, logično, signali nisu jedini način da prepoznate kada je vrijeme za tutu.

Drugo što trebate jest razviti osjećaj kada djeca vrše nuždu, koji su njihovi prirodni intervali? Da li vrše nuždu uvijek 10min nakon hranjenje? Svakih 45minuta? Ujutro svakih 45min, popodne svakih 1h, navečer nekoliko puta za redom? Kada utvrdite prirodne intervale vršenje nužde biti će vam lakše odrediti kada je najbolje ponuditi tutu, pogotovo ako dijete ne signalizira.

Promatranjem se kaliblira i vaša intuicija. Intuicija je predivna stvar, vjerujte svojoj intuiciji. Ako vam odjednom nešto govori da vaše dijete treba na tutu, vrlo vjerojatno je to istina! J

Četvrti, nimalo manje važan način za utvrditi kada beba treba na tutu su takozvani tranzicijski periodi. Kada dođete doma iz šetnje, kada izlazite iz ili ulazite u auto, kada stavljate bebu u maramu ili je vadite iz marame, ponudite tutu. Obično promjena okoline (temperature) utječe na potrebu.

Nakon promatranja

Nakon perioda promatranja, kada vidite da je vrijeme za vršenje nužde, ponudite bebi alternativu peleni te kažite svoj signal. Malo pričekajte – ne predugo – i to je to. Ne zaboravite da nije cilj uhvatiti sve i skinuti pelene u rekordnom roku. Nemojte si postavljati nerealne ciljeve jer time unosite stres u vašu komunikaciju s bebom i šanse su da nećete imati previše uspješnu komunikciju. Ne zaboravite da je poanta u komunikciji, te da je „ne“ (obično geste izvijanja leđa ili mahanja nogicama) isto važna poruka koju treba poštivati.

I to je to.

tekst napisala za portal vegemama.org Maja Krešotova diaper free coach

Print Friendly

No comments yet.

Leave a Reply