Login

porodjajdora-vegemama

Dorina priča o porođaju

Samo da se ukratko predstavim, mama sam dvjema predivnim curicama, Duni i Kani. Imam 22 godine, Duna ima 2 godine, a Kanuška 6 mjeseci.
Dok sam ostala trudna s Dunom, nisam imala pojma o ljudskim bebama, trudnoći, ničemu. Othranjivala sam napuštene mačiće i pse, par puta sam prisustvovala porodima maca i pasa i promatrala sam ih i mislim da su životinje zaslužne jednim dijelom za to kakva sam mama. Htjela sam roditi i Dunu doma, ali nisam imala hrabrosti. Porod s Dunom je bio super BOLNIČKI porod, ali kad sam ostala trudna s Kanom, odmah sam znala da hoću roditi doma.
I tako s drugom trudnoćom krenula sam istraživati sve o prirodnom kućnom porodu. Kaj se tiče beba, sve sam naučila s Dunom, platnene pelene, EC, nošenje, dojenje i cijelu trudnoću sam samo bila usredotočena na porod. Krenula sam s istraživanjem – naći babicu, trebalo mi je mjesec, dva da pronađem babicu i to je bila ljubav na prvi pogled, odmah smo kliknule, komunicirale smo putem maila, dogovorile smo i susret kod nje doma jer nije u istoj državi. Htjela sam porod u vodi, pa sam tražila i bazen za porod.

Koliko sam mogla odnosno stigla uz Dunu, čitala sam o porodima i u principu sve se svodilo na ono što sam i sama osjećala vezano za porode.  Porod je za mene jedna od najljepših stvari koje žena može doživjeti, proživjeti. Zamislite samo, više od 40 tjedana u tebi raste tvoja beba, osjećaš ju kako se miče, ona sluša svaku tvoju riječ, čuje tvoje srce vi ste jedno! I onda dolazi taj trenutak, trebaš ju vidjeti i primiti u svoje ruke, priviti uz sebe i staviti da siše tvoje mlijeko, predivno. Svakim trudom si sve bliže tom savršenom trenutku, trenutku u kojem sva bol koja je možda bila u trudovima ona nestaje, ko da je nikada nije bilo.

Porod svake žene, ja garantiram može biti savršen. Na žalost, previše je loših priča, priča gdje se radi poroda žene teško povežu sa svojim bebama, ne mogu hodati poslije i mislim da su trudnice preplašene dok čitaju o tim lošim iskustvima. Ja tvrdim suprotno, nema straha, ako hoćeš tvoj porod može biti savršen, možeš ga se isto kao i ja s radošću sjećati i pričati o njemu totalno euforično i mogu reći nostalgično.

Teško je riječima opisati što sam sve osjećala na porodu. Pokušala budem opisati kako je sve išlo, pa možda uspijem dočarati barem dio te super pozitivne atmosfere.

Rodila sam u ljeti, taj dan je bilo čak malo prohladno, padala je kiša. Išli smo s Dunom u knjižnicu i ja sam bila nervozna jer sam bila sva puna vode i baš mi je bilo dosta trudnoće. Čak sam rekla mužu nek ispuše bazen za porod koji je dva tjedna stajao u boravku i da ga spremi. Vratili smo se doma oko 7 sati, ja sam stalno hodala okolo naokolo i pizdila na muža. Počela sam se čudno osjećati i počeli su neki grčevi, to je bilo to. Otišla sam do svojeg tate i muža i rekla im da imam grčeve, oni su bili odmah gotovi, to valjda većina muškaraca u tom trenutku gubi kontrolu. Moji dečki su bili urnebesni, nisu znali kud sa sobom. Ja sam nazvala svoju primalju i rekla joj kako se osjećam, da se grčevi javljaju svaki 10 minuta i da stalno moram na wc, odnosno prirodno pražnjenje crijeva. Ona je rekla da kreće i da je za dva i pol sata kod nas, ako budem bilo što trebala da ju zovem.

Dok sam završila razgovor, dečki su me pitali: I? To je to? Ja sam rekla, da to je to. I onda rečenica mojeg tate – Sad se samo morate smiriti sve bude u redu. Muž je počeo prati podove uz rečenicu – ne možeš roditi ako nisu oprani podovi. Nasmijala sam se i zvala frendicu. Ona je jedva čekala da ju zovem, spakirala kameru, svojeg muža, klinca i došli su za 20 minuta. Ja sam inače mislila dok meni krenu trudovi, da budem imala 18 sati vremena si sve pripremiti, plahte, napuniti bazen, da bum malo jela, pila vodicu, sokiće… Da, uglavnom ništ od toga, moji trudovi kak su počeli s razmakom od 10 minuta sve više su se smanjivali, do pola 9 su već bili super brzi razmak 5 minuta. Klinci su bili super, Duna i klinac od frendice koji su bff su se igrali, lovili oko bazena, Duna je svako malo dolazila cicati, ja sam hodala, bila na pilates lopti, frendica je snimala, muž je i dalje prao podove, moj tata je hodao gore dolje, sve je bilo nekak užurbano, stalo su me pitali jel sam dobro, a ja sam samo disala te trudove i nikak mi nije pasala ta lopta. Klinci su brzo zaspali i dok su muž i frendica uspavljivali Dunu, ja sam bila sama u mraku u boravku. Osjećala sam da su trudovi sve jači i jači i počela sam trčkarati po boravku. Trčala sam u krugovima i disala, kak je prošao trud, stala sam, krenuo – trčala sam i to mi je super pasalo. Onda odjednom osjećaj da više ne mogu biti na nogama i kleknula sam na pod i naslonila se na kauč. ­­­­Sve te radnje su bile same od sebe, fascinantno koliko je moje tijelo diktiralo kaj moram raditi da si olakšam tu bol, spontano sve. U trenutku sam osjećala kako se beba spustila i pljus pukao je vodenjak (po friško opranom podu), u tom trenutku sam zajecala, ali ne od boli, nego neki super moćni osjećaj da je to to, beba kreće van. Utrčao je muž i pitao me, jel sam dobro i dal hoću u bolnicu, rekla sam mu neću – ovo je genijalno. Ovo je super. Ovo je genijalno. Ponavljala sam te riječi i možda zvuči čudno, ali nije me toliko boljelo. Nazvala sam primalju, rekla joj u kojoj sam fazi i rekla je da dolazi za pola sata. Žena je vozila i disala trudove sa mnom, frendica je bila kraj mene, pričala mi, muž mi je masirao leđa, svi oni su rađali sa mnom. Dok je primalja stigla, uletila je doslovno u sobu, pozdravila se, pogledala u kojoj sam fazi i rekla da uđem u bazen.
E sad. Žene moje drage koji je to osjećaj! Dok sam ušla u bazen, svi moji bolovi su se smanjili 70%!! Ja nisam mogla vjerovati koliko ta voda pomogne. Od ulaska u vodu, tiskala sam, svi su bili tu za mene, moj muž bez kojeg ne bi mogla ništa, frendica koja je snimala cijelo vrijeme, trčala po ulje, ručnike, moj tata koji je bio tu, primalja koja mi je cijelo vrijeme sve predivno objašnjavala. Ja se toga ne sjećam, ali na snimci sam vidjela da smo se zezali između tih trudova. Ja se samo sjećam osjećaja, ja sam bila užasno moćna žena, svakim trudom sam bila sve jača i jača – nevjerojatno. Dok je izašla glavica, frendica mi je rekla – Dora, dobro je, ima crnu kosu, ne bude plava – tu sam umrla od smijeha, digla sam se, jednom rukom sam primila muža, drugom rukom sam primila svojeg tatu  i rodila Kanu u 23:30. Izašla van iz bazena, stavila ju na prsa, zamotali su nas i uživali smo. Svi su bili ponosni, euforični, a ja sam bila genijalno. Rodila sam Kanu koja je bila jako velika beba. Nakon što sam rodila posteljicu, moj muž je prerezao pupčanu vrpcu koja je odavno prestala pulsirati, primio je Kanušku i imali su svojih prvih 5 minuta koža na kožu kontakt, a ja sam se digla bez imalo muke i otišla sam se tuširati. Nakon tuširanja, vratila sam se u boravak legla s Kanom, stavila ju natrag na prsa i onda se probudila i Duna. Došla je upoznati svoju seku, bila je oduševljena, kasnije su i prvi puta zajedno cicale. Nakon nekog vremena, obukli smo joj platnenu pelenu, bodić  i hlačice i ona je zaspala. Primalja je otišla kući jer sam stvarno jako brzo rodila, pa nije bilo potrebe da prespava, otišli su i prijatelji i mi smo ostali sami. Deda je otišao spavati, a mi smo se svi preselili u naš krevet. Tata je zaspao iste sekunde. Duna i ja smo gledale seku Kanu cijeli noć, mi smo bile budne i buljile u nju, u njezine prstiće, maleni nosić, obraščiće, bila je savršena. Moj porod je bio savršen, sve je bilo ko iz neke bajke. Lagala bi da kažem da trudovi nisu boljeli. Jesu, al to nije neka ne podnošljiva bol, nego neka čudna bol, bol zbog koje k tebi u naručje dolazi savršeno biće. Mislim da dokle god je žena tog svjesna, dok vjeruje u sebe, svoje tijelo da ne može biti problema. Svi su se čudili kak mogu hodati poslije poroda već iduće jutro, ja sam bila kao da se ništa nije dogodilo, krvarila sam sve ukupno tjedan i pol.

Zbog čega sve ovo pišem, ja bih htjela da se žene ne boje poroda. Htjela bih da se osjećaju onako kako sam se ja osjećala. Mislim da previše ružnih priča o porodima čitamo.
Hoću poručiti svim ženama da se pripreme za svoje porode, čitajte knjige, čitajte iskustva, razgovarajte s doulama, s primaljama. Prije svega slušajte svoje tijelo i prepustite se.
Uživajte u svojem porodu.

 

Za portal vegemama.org svoje iskustvo podelila Dora Kolačko.

Print Friendly
No comments yet.

Leave a Reply