Login

aidaspoznaja-vegemama

Druga faza spoznaje: veganstvo, feminizam, majčinstvo

Veganstvo, vjerovatno, s vremenom, prirodno proizilazi iz vegetarijanstva. To je put (ako koračamo ispravno) koji nužno moramo preći; put s veganstvom kao krajnjim odredištem. Ne sjećam se u kojoj fazi tokom godina vegetarijanstva sam uopće počela promišljati grešku konzumiranja i korištenja svih životinjskih proizvoda, dakle i onih u kojima isprva ne vidimo izravno smrt. Kažem ‘isprva’! Poslije je veza mliječnih proizvoda, jaja itd. sa smrću i najužasnijom patnjom kristalno jasna i neprevidiva: čak kopa nam oči.

Ne sjećam se ni da li je, za razliku od prelaska na vegetarijanstvo, ovaj put bilo nekog izvanjskog poticaja. Sjećam se samo da se i to zbilo preko noći i to na inicijativu mog supruga, tada još dečka. Već smo ranije razgovarali o tome, a moj stav je bio da ću kad tad napraviti taj korak, ali „u neka bolja vremena“, „kada budemo imali više novca“, „kada budem spremna“, „kada BiH bude pogodnije tlo za takvu ishranu“ i ostala isprazna opravdanja. Večerali smo nešto sa pavlakom kao prilogom, toga se sjećam. R. je iz čista mira rekao: „sada ću pojesti ovu cijelu pavlaku i ja od sutra više to ne jedem“. Odgovorila sam sa: „stvarno?“ „Ok, ne jedem ni ja.“ Tako i bi. Mnogo smo kuhali, isprva bili zbunjeni…ja sam čak (zvučaće komično, ali velika sam izjelica i nepatvorena gurmanka) plakala kada sam shvatila da biljni sir nije veganski, saznavši šta je kazein (a taman sam nakon dvadeset i kusur godina života zavoljela pizzu)…a onda smo se navikli na tzv.tofufaru.

Moj brat (vegetarijanac) tvrdio je da ima okus kao gumena papuča. Zvao je papučara. Nama je bila ok. Sada smo je ‘pak zamijenili povrtnom pizzom, ali dugo je služila svrsi. Slijedila su otkrića i radosti zbog postojanja posne majoneze, otkriće da je npr. Bajadera veganska (nakon pola godine smo tek saznali da su proizvodi na kojima piše „može sadržavati mlijeko, jaja itd“ ok za korištenje, dok do tada ništa od toga nismo jeli…E to je bilo veselje!), manija iščitavanja deklaracija na svim mogućim proizvodima pri kupovini itd. (čak i poslije kada smo sve prostudirali, R. je to sporvodio kao hobi. Znao je tako stajati na kasi i buljiti u razne sitne čokoladice, a potom ih vratiti nazad, kao malo željno dijete koje na kasi zagleda đinđulije koje si ne može kupiti. Kasirke su nas gledale začuđeno.) No, veoma brzo smo se snašli i sve je išlo prilično jednostavno. Istina, veganstvo zahtijeva više promišljanja o obrocima, više planiranja i vjerovatno više kuhanja (ako niste ‘raw’), ali u odnosu na ono što zahtijeva biti krava, tele ili pile, moj tzv. trud i još takozvanija muka nije bila vrijedna pomisli, a kamoli spomena.
U nastavku mog promišljanja o veganstvu pojavila se još jedna važna naznaka; veza veganstva i feminizma, veza dvije meni intimno važne misije i borbe. Shvatila sam da su mnogi feminizmi specistički, samim tim šuplji i bezvrijedni. Shvatila sam da žena koja tlači (odnosno podređuje i izrabljuje) žensku jedinku druge vrste nije ništa bolja od mizoginog muškarca, predstavnika patrijarhalnog poretka svijeta, zaslužnog za mnoga ženama stoljećima nanošena zla . Takva žena bi činila jednako muškarcima da je na njihovoj poziciji, kao što čini životinjama, jer je na nadmoćnoj poziciji u odnosu na njih. Borba takvih žena nija časna, jer ne obuhvata opće dobro i jer je u njoj, pod lažnom krinkom borbe za druge, zapravo inkorporirano samo koristoljublje, lično i sebično.

Žensko pitanje je neraskidivo povezano sa veganstvom, jer dio životinjske populacije koji je pogođen u tom smislu jesu ženke. (* Ne izuzimam patnju muških životinjskih jedinki, samo trenutno skrećem pozornost na aspekt bitan u kontekstu veze sa feminizmom). Mlijeko je mlijeko ženki, kao i svi proizvodi nastali iz mlijeka, jaja su jaja ženki, med je proizvod pčela radilica – opet ženki. Konzumiranje ovih proizvoda je direktni atak na ženski rod životinja. Kako se, samim tim, bilo ko može zalagati za ženska prava odnoseći se samo prema svojoj vrsti? To je jednako kao da se borimo samo za ženska prava bijelih žena ili samo crnih ili samo onih žućkaste kože. Stoga, „feministica“ sa pilećom salatom na tanjiru ne zavređuje da joj se prizna takva oznaka, jer takva žena to nije. Za takvim tanjirom sjedi osoba koja se bori samo za sebe i ponašala bi se jednako kao ugnjetavalački muškarac da je igrom slučaja na njegovom mjestu. Suočavamo se, dakle, sa cijelim lažno pozitivnim pokretima, osakaćenim za svoju neosporno bitnu dimenziju: veganstvo. Moguće je da je to tek potrebno osvijestiti, pa stoga i pišem ovaj tekst. Neko se dosjeti sam, a nekome je potreban mali poticaj.
Ne-veganstvo je, također, direktni atak i nipodaštavanje majčinstva. Jedne – pozicionalno superiornije majke – ugnjetavaju druge majke. Majka čovjek nanosi zlo majki kravi, majki ovci, majki kozi, majki kokoški. Kako ijedna već postala majka koja je osjetila šta znači imati čedo, voljeti čedo, podojiti čedo, može ručati bebu druge majke? Kako ijedna majka koja je na svojoj dojci osjetila moć održavanja na životu jednog tako malog i bespomoćnog – o njoj ovisnog – bića može ukrasti izvor života drugog malog, bespomoćnog i o majci ovisnog bića, koji joj je pritom krajnje nepotreban, čak štetan!? Kako jedna majka koja se zaledi na pomisao da joj neko oduzme i odvede njen sada već glavni smisao života može učestvovati u rastavljanju majke krave i njene bebe teleta, majke ovce i njene bebe janjeta itd., rastancima prožetim najdubljom patnjom od čije vizualizacije (u svom slučaju) se već počinje tresti? A zbog čega? Zbog teleće šnicle na tanjiru, jer joj je, eto, pored mnoštva divne ukusne prave hrane i to ukusno. Usuđujem se tvrditi da na višem stepenu proživljavanja majčinstva nužno razviješ empatiju prema drugim oblicima majčinstva, nevezanim za vrstu. Svaka feministica bi morala biti veganka, a trebala bi to biti (za početak) i svaka majka. Za svoju empatiju pride bi dobila i mnogo bolje psiho-fizičko zdravlje svoga djeteta, kao i njegovu potonju zahvalnost, jer mala još neiskvarena djeca da nisu prevarena od strane roditelja nikada ne bi poželjela pojesti pile, tele, janje, jednako kao ni svog psa.

Print Friendly

, ,

No comments yet.

Leave a Reply