Login

Eksperiment sa glutenom

Eksperiment sa glutenom

Premda djeluje kontradiktorno objaviti recept za lazanje čiji je glavni sastojak pšenično brašno, a zatim pisati “protiv” glutena načelno uopće nije. Možda bi najispravnije bilo odmah u početku naglasiti da ovo nije  tvrd i nepokolebljiv tekst žustrog stava, jer nisam mjerodavna da takve u ovoj fazi pišem. Ovih nekoliko rečenica su odraz mojih skorijih promišljanja i propitivanja sopstvenog tijela.

Nekada prije mi i nije bilo naročito važno kako moje tijelo reaguje na određene poticaje i ono što mu sama činim, nisam ga ni osluškivala. Izvjesni bolovi dođu i prođu, malaksalost, tromost, pad energije isto tako, a neke od sličnih pojava kao da su se navikle na suživot samnom, pa tako i ja sa njima. Uvijek neke druge brige, druge primarnije  zaokupljenosti – sama sebi rijetko u fokusu. Nešto više promišljanja o onome što unosim u svoje tijelo prirodno je došlo s prelaskom na vegetarijansku ishranu, a potom i vegansku, no i tada samo onoliko koliko se odnosilo na momenat ne-ogriješenja prema životinjama.

Otkako sam si rodila kćer, dakle unazad godinu dana 90% vremena provodim kod kuće skoncentrisana na nju, Noru (psa) i sebe, a u nužnom fokusu su se pojavila tijela. Fiziološke potrebe su obuzele svo moje vrijeme. Počelo je od nje, pa stiglo i do mene. Učeći da percipiram i osjetim to maleno tijelo s vremenom sam učila i o svom. U tridesetoj godini čula sam šapat zanemarenog aspekta svoga bića – onoga koji je nerijetko omalovažavan kao niži, manje važan i trivijalan (valjda jer nam je zajednički sa svim životinjama planete): tijelo.

Posljednjih nekoliko mjeseci, primjerice,  prestala sam prihvatati bolove kao nešto što se podrazumijeva, zanimajući se za uzroke, ne samo njihov posljedični odraz. Jedna od smetnji koju sam sve češće uočavala i koja mi je sve više smetala otkako sam počela obraćati pažnju  je nadutost i bolovi u crijevima i stomaku općenito. Mislila sam da je to nužna posljedica biljne ishrane, velike količine vlakana i silnih salata koje unosim uz svaki obrok i prigrlila takvu pojavu kao nužno zlo u mnogo dobrog, a onda su mi se iz nekog razloga (možda i ne sasvim slučajno) počeli ukazivati tekstovi o štetnosti glutena. Pročitala bih pokoji, malo s nekim ko se nađe na putu prozborila o tome, prešla preko i nastavila dalje istim putem, ali tekstovi me nisu prestajali proganjati… kako oni protiv tako i oni u prilog glutenu sa stavom da je intolerancija na gluten moderni mit i novi nutricionistički hit. Opet bih neko vrijeme zaboravljala na tu temu. Ne mogu se više ni sjetiti preciznog motiva (moguće je da je u pitanju ili još jača bol u stomaku ili još strašnija nadutost), ali prije oko 2 sedmice sam odlučila da naprosto probam kako će biti bez tjestenine, hljeba i glutena općenito. Bilo je potpuno nevjerovatno. Nakon samo nekoliko dana ljude sam gnjavila ovim novim iskustvom kao otkrovenjem. Nadutost je nestala (gasovi, također, skoro potpuno), bolovi su nestali, probava je bila fantastična (kojom uprkos veganskoj ishrani prije toga nisam bila zadovoljna). Osjećaj lakoće u crijevima uprkos tome što sam sita i lakoće tijela i uma uopćenito me oduševljavao. Nisam mogla vjerovati da mi je izbacivanje jedne vrste namrnice moglo u tako kratkom periodu pokloniti toliko pozitivnih promjena. Jasno da počinjem sumnjati da ne podnosim gluten. To mi ne daje za pravo da tvrdim da ga niko ne podnosi, ali pravo na propitivanje i sumnju čak i na to dakako imam. Moj suprug, koji također ima neprestanih problema sa stomakom i bolovima (također vegan) je nekoliko dana poslije mene probao isto i bolovi su nestali. Drugu sedmicu sam naglo dobila priliku da radim jedan honorarni posao koji je zahtijevao da po 12-13h provodim u gradu sa režiserom i kamermanom iz Švicarske koji su doslovno, ograničeni vremenom, jurcali s mjesta na mjesto, od čovjeka do čovjeka. Jedva da smo uopće imali vremena da jedemo. Kako nisam bila pripremljena na takvo što dva puta u ta četiri dana sam pojela obrok koji je sadržao gluten i već sutradan sam osjetila posljedice tog čina. Iznova nisam mogla da vjerujem koliko je očita šteta koju sebi činim toliko dugo, a da nisam primjećivala. Potom opet nisam jela ništa glutensko i sve je bilo uredu. U čast te spoznaje i još jedne finalne potvrde sinoć smo za večeru jeli preukusne lazanje s povrćem čiji sam recept danas objavila. Jutros stomak nije prazan, a nije ni ravan. Nema osjećaja one krasne leptiraste lakoće. Ukusne lazanje – u mom slučaju – imaju visoku cijenu. Mislim da su dalja propitivanja i potvrde suvišne. Sada ostaje da poslušam svoje tijelo. Ne tvrdim da ću to moći učiniti preko noći, ali svakako sam na tom putu, jer sam sada sigurna da je (za mene)  ispravan. Preostaje da onome ko čita i pita se isto kao što sam i sama poručim da jednostavno proba; možda neočekivano nastupi šok, otriježnjenje i oduševljenje.

Print Friendly
No comments yet.

Leave a Reply